Izbjegavam napisati neki pristojni opis sebe i onoga čime se bavim već mjesecima, odnosno od ljeta 2020. godine kada sam nakon puno navlačenja konačno otvorila svoj obrt, Šarena Vrana. Sad kada me se dočepao frend koji se bavi marketingom, skoro me zadavio jer sam jako brzopleto otvorila nespreman webshop, dobila sam jezikovu juhu i hrpu zaduženja, između ostaloga da napišem ovaj famozni “O meni” ; pa krenimo ispočetka.
Zovem se Dora ali zaboravimo odmah tu činjenicu jer volim kad me zovu Vrana, baš mi je kul. Odmalena sam voljela crtati, rezuckati papire, obožavala sam likovni, ali štreberica kakva sam bila, nisam se usudila otići u tom smjeru sa školovanjem jer me bilo trta. Svi su mi govorili da trebam naći nešto sigurnije, pa sam to i napravila. Ukratko, upisala sam torturu koja se zove Prirodoslovno matematički fakultet i izvukla se 7 godina kasnije s diplomom magistra edukacije biologije i kemije. U prijevodu, po struci sam profesorica biologije i kemije. Zakaj onda imaš obrt, pitate se? Jer volim poučavati, a ne volim sve ostalo kaj je taj posao povlačio za sobom, zato sam se uz financijsku i moralnu podršku muža (tada još dečka) uputila u avanturu zvanu samozapošljavanje.
Određenu podlogu sam si već bila stvorila dugogodišnjim bavljenjem cosplayjem; ruke su mi uvijek bile zaposlene šivanjem i izradom raznih stvari za kostime, i upravo taj splet okolnosti me doveo do onoga čime se trenutno bavim. Kostim na kojemu sam tada radila, a koji nikad nije dovršen, zahtijevao je prilično komplicirani vez na rubu haljine.
Poznata sam po tome da imam umjetničke faze gdje se primim neke nove tehnike, izmaltretiram je, i onda me prođe. No vez se, kao i šivanje godinama prije, primio! Nabavila sam sve kaj mi treba i počela isprobavati tehnike i tematike, a konačno sam se našla u apsolutnom bezobrazluku vezenja prostota i cvjetića. Svoje kreacije počela sam dijeliti na društvenim mrežama, dobila odličan feedback sitnog broja followera, što je probudilo moj poduzetnički duh i nedugo nakon toga sam ih počela i prodavati.
Nabrijana početnim uspjehom, i nekim utopističkim brijama, početkom kobne 2020. prijavila sam se za poticaje za samozapošljavanje, i ukratko (jer se naživciram čim se sjetim), burza za nezaposlene je glupa i nisu mi ništa dali, čak ni nakon žalbe. Tu sam se zainatila, ustanovila da mi ne treba država da bi nekaj postigla, i usprkos odbijenici odlučila otvoriti taj obrt. A kako znamo da sreća prati hrabre, tako se meni zalomilo da sam procvijetala u godini koja je bila mukotrpna za većinu obrtnika.
Ime Šarena Vrana osmislila sam tijekom brainstorminga s mužem u autu (čitaj: bacala sam sve moguće glupe fore i imena dok nisam nabasala na zlato). Sad kada sam konačno došla do relevantnog dijela, čime se ja to točno bavim?
Pamučne maske za lice koje i dalje štancam sto na sat dopustile su mi da se posvetim onime čime je sve počelo – vezenjem! Instagram feed mi je pun goblena i oni su mi primarna zanimacija, izrađujem ih po željama i narudžbama, a ponekad uspijem ugurati i neki novi originalni! Svoju ljubav prema vezu pokušavam sve više gurati mladoj publici jer smatram da je tehnika, koja se uspjela praktički u potpunosti izgubiti u jednoj generaciji, naprosto genijalan hobi.
Nije pretjerano zahtjevan, a sama aktivnost je jako opuštajuća. Kako bi vez čim više približila publici, organiziram radionice na kojima poučavam vezenje, te nudim početničke setove za vezenje za ljude koji se žele okušati u vezenju. Puna sam ideja kao guska govana, a s novom stranicom i novootvorenim webshopom, ima da cijela Hrvatska opet veze!